Zero-day ranjivost je propust u softveru koji proizvođač još uvek ne zna da postoji — što znači da ima "nula dana" da napravi zakrpu pre nego što neko tu ranjivost iskoristi. Kada napadač stvarno iskoristi takav propust, to se zove zero-day napad. Razlika u odnosu na "obične" napade je ključna: protiv poznate ranjivosti postoji zakrpa i antivirusni potpis; protiv zero-day napada, u trenutku kada se dešava, ne postoji ni jedno ni drugo.
Prema podacima Google-ove grupe za obaveštajne podatke o pretnjama (GTIG), tokom 2025. godine zabeleženo je 90 zero-day ranjivosti aktivno iskorišćenih u praksi (78 u 2024, 100 u 2023) — a skoro polovina od toga, 43, ciljala je poslovne (enterprise) tehnologije, što je rekordan udeo do sada. Ovo nisu retki, egzotični slučajevi — ovo je redovna, rastuća pojava.
Zamislite običan radni dan. Zaposleni dobije imejl od poznatog poslovnog partnera — adresa je tačna, ton je uobičajen, u prilogu je "faktura" ili link ka dokumentu na servisu za deljenje fajlova koji firma svakodnevno koristi. Ništa u tome ne deluje sumnjivo, jer zaista i nije očigledno sumnjivo — ili je partnerov nalog stvarno kompromitovan, ili je poruka pažljivo oblikovana da tako izgleda.
Zaposleni otvori dokument. Ekran ne treperi, ne pojavljuje se nikakvo upozorenje, antivirus ne prijavljuje ništa — jer ne postoji potpis za pretnju koja tek sada, prvi put, postoji u divljini. U pozadini, propust u aplikaciji za čitanje ili deljenje dokumenata izvršava kod koji napadaču otvara tihi pristup sistemu. Iz korisnikove perspektive: apsolutno ništa se nije dogodilo. Radni dan se nastavlja kao i svaki drugi.
Upravo se tako, u grubim crtama, odigrao jedan od najvećih napada poslednjih godina — iskorišćavanje zero-day ranjivosti u servisu MOVEit Transfer tokom 2023. godine (grupa Cl0p). Napadači su ranjivost testirali mesecima unapred, a sam napad je krenuo 27. maja 2023 — jedan korisnik je neobičnu aktivnost prijavio već sledećeg dana, proizvođač je zakrpu objavio za nekoliko dana, ali je do tada šteta već bila napravljena: do oktobra iste godine, pogođeno je preko 2.000 organizacija i oko 60 miliona ljudi širom sveta.
Zero-day napad je, paradoksalno, najjasniji argument za to da se bezbednost ne gradi na jednoj meri, već na više slojeva koji rade nezavisno jedan od drugog. Pošto ne postoji zakrpa niti potpis za nešto što se dešava prvi put, sledeće mere ne sprečavaju sam upad — ali svaka od njih realno ograničava koliko daleko će napadač stići i koliko će štete napraviti:
Nijedna od ovih mera pojedinačno ne bi sprečila zero-day napad. Zajedno, one određuju da li će napad ostati manji propust ili prerasti u incident razmera opisanih u našem tekstu o ceni ignorisanja informacione bezbednosti.
Ovo je i razlog zašto Zakon o informacionoj bezbednosti i Akt o bezbednosti IKT sistema ne traže jednu meru, već kombinaciju analize rizika, kontrole pristupa, obuke zaposlenih i procedura za prijavu incidenata. Zero-day napad je scenario u kom se ta logika najjasnije potvrđuje — nemoguće je zakrpiti nešto što niko još ne zna da postoji, ali je itekako moguće unapred ograničiti štetu koju takav napad može da napravi.
Ovaj tekst je informativnog karaktera i zasniva se na javno dostupnim izvorima: godišnjem izveštaju Google Threat Intelligence Group (GTIG) o zero-day ranjivostima za 2025. godinu i javno dostupnim analizama MOVEit Transfer / Cl0p incidenta iz 2023. godine. Ne predstavlja tehnički ni pravni savet.